Kraj (Bačič Lidija)

Još smo ove zime bili kao dvije pahulje kao dvije plahe ptice jedna uvijek kraj druge Još se sjećam kad smo rekli da smo jedno drugom sve a sad moje ruke mole da kraj mene nema te Sada svemu je kraj noćas ćemo šutnjom reći sve i novi će dan započet' s jutrom bez mene Sada svemu je kraj pogledom u oči lomiš me i uzalud je znaj da sve u meni davno slomljeno je K'o da hodamo po ledu koji puca ispod nas nekad ostala bih s tobom a sad za se tražim spas I ne žalim ni trena što se rastajemo mi kad je ovo samo blijeda sjena naše ljubavi Sada svemu je kraj noćas ćemo šutnjom reći sve i novi će dan započet' s jutrom bez mene Sada svemu je kraj pogledom u oči lomiš me i uzalud je znaj da sve u meni davno slomljeno je I novi će dan započet' s jutrom bez mene Sada svemu je kraj pogledom u oči lomiš me i uzalud je znaj da sve u meni davno slomljeno je I uzalud je znaj da sve u meni davno slomljeno