Nakon svega (Bačič Lidija)

K'o na dlanu tebe vidim s njom samo s njom svoju lošu sreću pravdam ja sudbinom Već bi vrijeme moje nemire smirilo da ti se nisi vratio Nakon svega kako da opet ti oprostim kako da opet te zagrlim opet te zagrlim Nakon svega kako da ponovo poželim da se kraj tebe probudim da se kraj tebe probudim Sada opet stojiš sasvim sam pred vratima a na licu nosiš teret od zabluda Meni sad tvoje kajanje ne treba jer ja sam od svega umorna Nakon svega kako da opet ti oprostim kako da opet te zagrlim kako da opet te zagrlim Nakon svega kako da ponovo poželim da se kraj tebe probudim da se kraj tebe probudim Nakon svega kako da opet ti oprostim kako da opet te zagrlim kako da opet te zagrlim Nakon svega kako da ponovo poželim da se kraj tebe probudim da se kraj tebe, kraj tebe, kraj tebe probudim Nakon svega kako da ponovo poželim da se kraj tebe probudim da se kraj tebe probudim Da se kraj tebe probudim